Dinko Kovačić arrow Nikola Polak: Neka vas najprije pozdravim
Neka vas najprije pozdravim

Naslijedivši na Splitu 3 Mušićev urbanizam povratka ulici, Kovačić diskretno slijedi njezinu internu logiku svjestan da ulica nije puko fizičko određenje pročeljima kuća, nego fenomenska parcela koju ispunjava najprije sadržaj stanovanja. Da bi ulica imala svoj sadržaj, njezini stanovnici daruju joj dio svoje individualnosti. Da bi oni voljeli svoju ulicu moraju najprije voljeti svoj stan, moraju doista biti kod kuće. Stan kao svoja kuća? Samo kao broj ljudi, a ne broj soba. Govoreći u brojnim intervjuima ne više o projektiranju nego o modeliranju stana, svoju tezu o individualnom stanovanju na šesnaestom katu

Kovačić tada ovako objašnjava:
"Htio sam arhitekturu kao iskaz najčovjekoljubivijeg dijela sebe. Voljeti čovjeka u njegovoj raznolikosti, njegovoj nedjeljivosti, individualitetu. Taj se princip ogleda i kao načelo oblikovanja mojih objekata u Splitu 3. Na tom se gradilištu za mene maslina zavjetovala da će rasti uspravno. Bilo mi je vrlo teško podnijeti miniranje masline za rast betona... Rast, taj atribut živog čovjeka... taj sam rast oblikovao na principu individualizacije kolektivnog stanovanja ... Prevladati uniformu modeliranjem..."

Ovaj oksimoron, formu indivudualnog u uniformi kolektivnog, Kovačić razrješava odricanjem od metrike, pa kaže:
"Stan je odraz odnosa u obitelji onakvoj kakva je ona danas i kakva će još neko vrijeme sigurno biti. To su odnosi funkcija u stanu i osim toga oni pravi životni odnosi koji stvaraju i održavaju obitelj. Odnosi dakle uvjetuju dimenziju koja se ne može nizati i mjeriti, pa se ni prostor više ne crta, već se modelira...
Buže za 'repce'
Ako arhitekt utječe na to da se obred ručka, a to znači čas kada je obitelj zajedno, produži barem pet minuta, to će i dijete biti sa roditeljima tridesetak sati više godišnje. Prostor provocira odnose i uvjetuje raspoloženje... Objekt počinje živjeti vlastitim raspoloženjem kao dio prirode i okolnog života, prihvaćajući svoju zimu, i svoje proljeće, svoje jutro i svoj sumrak."

I svoje ptice.
Uložiti napor u lomljenje predrasuda, pronaći rezerve u troškovniku i udomiti golubove i vrapce na pročeljima ljudskih nastambi, to govori o čovjeku koji ne živi sam. No, sve bi ove dobre namjere, kako to često biva, mogle i drugačije završiti ako arhitekt osim duše ne posjeduje talent i znanje. Spoznaja, pa onda i najdublje uvjerenje, da su kuće zapravo kutije za darove ipak traži odabir prikladne ambalaže.


<< Početak < Prethodna 1 2 3 4 5 6 7 Slijedeća > Kraj >>